Zvona vjetra

IZ DANA U DAN

Podučavati djecu, podsjećati ih, preusmjeravati ih, nije nimalo lagan posao. Ponekad sam se osjećala kao vila,  ponekad tako nemoćna, a ponekad neprocjenjivo sretna.

Iz dana u dan pisali smo nove uspješne priče o našim životima, našoj školi i učionici.

Prvo desert, pa u školu…

Ne zaboravite napisati zadaću!

Zvona vjetra

Dan je bio neobično topal za ovo doba godine. Nakon večere Omer je otišao do prozora gdje je svako veče razgovarao s Adom. Njihovi prozori su bili jedan do drugog u velikoj bijeloj zgradi velikog bijelog naselja. „Pogledaj šta sam danas napravio u školi,-papirnog miša!“

„Sam si ga napravio?“ upita Ada. U međuvremenu Omer je razmišljao o nečem jako važnom ali se trže i reče: „Da sam, sam ga napravio.“ Zatim je miša ostavio na prozorsko okno.

Tama je sve više i više prekrivala grad. „Vrijeme je za spavanje, Omere,“ čuo je majku kako ga doziva iz dnevnog boravka. „Vrijeme je za spavanje, Ada,“ dozivala ju je tetka.

„Laku noć, Ada.“
„Laku noć, Omere.“
„Lakuuuuu noć“ ponavljao je i papagaj iz Omereve sobe.

Uskoro su svi bili u krevetu u svojim prvim lakim nježnim snovima. I djeca i odrasli-osim jedne djevojčice. Ada nikako nije mogla zaspati. Nedostajali su joj roditelji te noći. Oni često poslovno putuju. Nedostajala joj i mačka koja je još uvijek bila napolju. Nedostajali su joj Omerovi blagi osmjesi baš te večeri. On je njena simpatija, ali ni on to ne krije. Voli biti u Adinom društvu, voli nekako da je uvijek zaštiti.

Ada se okretala u krevetu, ustajala, uzimala nove knjige s polica svoje sobe, čitala ih, pila vodu iz omiljene čaše, ali san nikako da dođe. Odjednom učini joj se da čuje režanje psa. Ustade i otrča do otvorenog prozora. Noć je zaista bila jako topla. Ono što je vidjela na ulici oduzelo joj je dah. Veliki nepoznati pas jurio je njenu mačku.

„Šta da radim?“ – pomisli jako zbunjena i uplašena.
Ali tada zavlada neki čudan osjećaj njenom dušom. Kroz ulicu se začuše zvona vjetra. Tako su bila moćna i nježna da joj se ote uzdah pun radosti kao da će poletjeti.

Zvona vjetra odjeknuše nad Omerovim prozorom i gurnuše papirnog miša s prozorskog okna. Miš je lebdio u zraku. Dok je padao vjetar ga je okretao velikom brzinom stvarajući na zidu i ulici veliku sjenu.

Sjena je postajala sve veća i veća dok nije postala najveća. Pas je zaurlikao od straha gledajući kako se tamna sjena spušta vrtoglavom brzinom premu njemu. Pas pobježe daleko u noć. Mačka je jurnula isprekidano dišući preko ulice i uskočila u poluotvoren Adin ulaz.

„WoW! Moram reći Omeru šta se dogodilo!“ pomisli Ada. „Bio je to samo papirni miš, ali i kad spava Omer brine za mene.“

Vjetrovi koji donose dobre vijesti uvijek pobjeđuju. Sljedeće jutro, svi su već bili ustali, osim jedne djevojčice. Sanjala je svoje najljepše snove.

Iliustratorica: Merima Ibrišimović

Zdravi, razigrani domaći najpoznatiji medvjedići u bojama, od sada u Vašoj Bueno kutijici.

Poštovani roditelji pridružite se konceptu cjeloživotnog učenja za Vašeg milenijumca. Neformalno obrazovanje, radost istraživanja i učenja na interaktivnim radionicama u MIOS_u, su još jedna divna epizoda u sretnom odrastanju svakog djeteta. Sretno dijete-Zdravo dijete.

0 votes