Sirup za dobrotu

IZ DANA U DAN

Podučavati djecu, podsjećati ih, preusmjeravati ih, nije nimalo lagan posao. Ponekad sam se osjećala kao vila,  ponekad tako nemoćna, a ponekad neprocjenjivo sretna.

Iz dana u dan pisali smo nove uspješne priče o našim životima, našoj školi i učionici.

Prvo desert, pa u školu…

Ne zaboravite napisati zadaću!

Sirup za dobrotu

Mama nije znala više šta da čini, kako bi njeni sinovi, bili poslušni. Oni su bili slatki, nježni i umiljati, pa skoro i pristojni ali samo, na prvi pogled. Provesti s njima više od pet minuta značilo bi, da odmah nakon kratke pauze, počinje urnebesna galama.

Više niste znali, da li bi bilo pametno da ostanete ili da idete. Stariji Ismail, bi pitao i pitao bez prestanka i za to vrijeme palio bi i gasio svjetlo u sobi, a mlađi dječak Sinan bi tražio da mu puste crtani film na DVD_u, pa bi istog časa uzimao mamin telefon, koji je inače uvijek bio u rukama mame ili djece, da igra započetu igricu.

Naravno, za to vrijeme bi u Ismailovim rukama već bio tatin telefon, i igrao bi na trećem nivou, ili dovršavao igricu koju je tata igrao jutros. Pitanja poput: „Zašto?“, „Kad idemo?“, „Hoćeš li mi kupiti?“,- ne bi prestajala ni za tren.

Ismail je već pošao u školu, ali njegovi nemiri nisu se smanjivali. Ponekad bi postajali još i veći. Dok bi radio domaće zadaće, pisao lektire, rješavao matematičke problemske priče, crtao crteže iz likovne kulture, ili učio otpjevati pjesmicu, smišljao je način koji je najbolji da iznervira tatu, dok požuruje kraj zadaće? Kako mamu natjerati da mu kupi nove igračke koje mu trebaju ni za šta? Kako bratu dati znak da plače i da moraju van dok se čita obavezan tekst iz Čitanke.

Ali mama je čvrsto odlučila: „Moram potražiti način da moja djeca budu bolja.“ Sjećala se ona, često riječi Ismailove učiteljice s roditeljskih sastanaka, „Sva rješenja su u Vama, dragi roditelji“.

Ma znala je to ona, ali do tad možda ipak nije vjerovala sebi toliko. Ohrabrena riječima učiteljice Hrabroznalice, pomisli – „Moram pomoći svojoj djeci da budu dobri ljudi, lijepog ponašanja.“

Kasno noću kad svi zaspaše, mama se osmjehnu onako samo za sebe, lagano usta iz kreveta i ode do kuhinje. Šetala je gore dolje i razmišljala, razmišljala i šetala i opet sve ispočetka dok joj nije sinula ideja šta da uradi kako bi urnebesna galama prestala, i u kući i u učionici.

Osvanulo je jedno, po mnogo čemu čarobno, neobično jutro. Roditelji su saopštili dječacima da će tog vikenda proslaviti dolazak najljepšeg godišnjeg doba-proljeća. Mama se odmah dade na posao. Poče spremati veliku šarenu sočnu proljetnu tortu.

Tata s dječacima krenu u Bingo plus, da kupe sve što treba za drugare iz haustora, kako bi doček proljeću bio što potpuniji. Sve je mirisalo na radost i ljubav. I dječaci na tren zaboraviše biti nestašni, već se pretvoriše u malu poslušnu vojsku dobrote.

Torta je bila u obliku bubamare, sva od crvenog fondana, slatka, s karameliziranim tufnama. Mudra mala bubamara s krilima od čokolade donijela je sreću u dom mladih roditelja. Čim su stigli svi drugari slavlje je odmah moglo početi. Mama je s tortom donijela na sto i malu predivnu staklenu bočicu, jako malu ali, kako mama kaže, jako važnu.

Isamil je odmah isprosipao sve čaše sa sokovima, ispreturao sve papirne tanjuriće, zamijenio djeci viljuškice za kašičice i ko zna šta sve još nije uradio. Ah da, pocijepao je salvetice da bude zabavnije.
Ali gle čuda, braća čim su zagrizla prvo parče torte, razbojnička surovost je nestajala, sve više i brže, a oni postajali sve mirniji i stidljiviji.
Pitate se zašto? Pa razlog je jednostavan. Mama je napravila sirup od dobrote. Sastojci su bili: sve naučene lekcije, prava i odgovornosti, ljubav, nekoliko grama nježnih zagrljaja od samljevenih briga za odrastanjem, nekoliko dekagrama radosti života, prstohvat zahvalnosti Stvoritelju, i nekoliko podijeljenih važnih uloga u domu i školi.

Priznajte taj sastojak svi volimo. Volimo da imamo svoju ulogu.
Ismail i Sinan su se toliko sjećali svega što su pokvarili, da su odmah pokupili sve čaše, odnijeli ih do sudopera i oprali. Složili su sve igračke nakon zabave. Napolju su odigrali dobru tekmu s vršnjacima. I ni s kim se nisu potukli. Nije bilo ni ružnih riječi. Prijateljska tekma. Tako izmoreni oprali su ruke i zubiće i čekali roditelje da im čitaju priče za laku noć.

I tako su dani prolazili, a braća su bivala svakim danom sve bolja i bolja, a mama sretnija i zahvalnija.

Iliustratorica: Merima Ibrišimović

Samo za mame koje su sigurne u sebe i svoju nesebičnu ljubav za svoju djecu.

Zdravi, razigrani domaći najpoznatiji medvjedići u bojama, od sada u Vašoj Bueno kutijici.

Poštovani roditelji pridružite se konceptu cjeloživotnog učenja za Vašeg milenijumca. Neformalno obrazovanje, radost istraživanja i učenja na interaktivnim radionicama u MIOS_u, su još jedna divna epizoda u sretnom odrastanju svakog djeteta. Sretno dijete-Zdravo dijete.

1 vote