info@esmavamprica.com +387 61 730 999

Sir Wilijam

SIR WILIJAM

Taj mačak je mačak, po svemu običan. Toliko običan da ne možete da vjerujete. Bijelo krzno, sivi kitnjast rep, šape kao spužvice, male sive uši, dva velika, velika oka, jedno u bijelom krznu drugo u sivom. Po koja siva fleka po toj divnoj bijeloj bundici.

I sad počinje priča. Priča o neobično, običnom mačku, sir Wilijamu. Kada je stigao u dom porodice Gurda, sve je podsjećalo na bajku. Njih dvoje i djevojčica koja je silno željela baš takvog mačka. Njegovo odrastanje je bilo obojeno pink svijetom. Rozi jastučić, roza zdjelica, rozo mlijeko, hrana sve rozo. Baš kao da je mačkica, ali nije. Mačak, kad vam kažem pravi mačak. Igrao se on sa bijelim leptirićima dok je još bio mačić, pa sa kojekakvim još bubamarama, svilenim češljugarima, opasnim krilatim zujalicama.

Kad bi gosti došli u dom Gurda, Sir Wilijam je bio inspetkor za red i mir. Svi bi posjedali oko velikog izrezbarenog ručno rađenog drvenog stola, na kojem je bila bogata trpeza, razgovarali bi, pjevušili, nadpričavali bi se u svojim pičama, a sir Wilijam bi sjeo na kraljevsku drvenu ručno izrezbarenu fotelju, ispružio šapice mrdao ušima kao da u potpunosti razumije šta ko govori, i pratio budnim prelijepim okicama svaki pokret gostiju. Kada bi slucajno morali do kupatila, uhh, to bi bio vec problem. Wiliijam nije dozvoljavao da se po domu krećete kud hoćete. Svakog gosta bi otpratio lično do toaleta i pri tom bi mu mjaukao, sa svakim korakom koji zajedno učine,  u smislu, kao, „što si sad morao“, „pa zar moraš baš ovdje“ i tako….oni koji su za to znali, kod kuće bi sve potrebe obavili da ih Wili ne podsjeća na to.

I tako jedno veče, zajedno svi krenuše da isprate goste kad ugledaše veliku bijelu limuzinu ispred ulaza, u koju je uskočo, sir Wilijam. „Ooo, pa kud je krenuo u ove sitne noćne sate?“- reče otac.

„Da pođemo za njim?“, – reče djevojčica.

Mama je ostala da još koju popriča s gostima koji nikako da odu. Sjelu su u auto i počeli da prate bijelu limuzinu. Dva bloka zgrada niže, vidjeli su da se auto zaustavilo. Bilo je veoma kasno, i jako tiho. Nisu mogli vjerovati svojim očima. Sir Wiliijam je izašao iz auta u pratnji dva egzotična mačka. Imao je na sebi bijelo odijelo i crne sunčane „Police“ naočale. Iza ćoška zgrade ušli su u jedan klub. Požurili su za njima. Odjednom na ulazu su ih dočekala dva velika psa buldoga, koji su bili u službi obezbjeđenja kluba. Brzo su rekli:“Mi moramao za našim Wilijem!“ – ali buldozi su bili strašni, nisu željeli ništa čuti. Tada se na vratima pojavio sir Wilijam. „Znao sam da ćete me pronaći“- reče, primjetno radostan.“Pa sada znate.“ „Ovo je moje mjesto.“

Djevojčica sva u čudu, zapita ga:“Ali kakvo je to mjesto?“

Wilijam joj odgovori:“ Ovo je mjesto, gdje dolaze sve mačke i psi, nakon napornog dana. Ovdje se odmaraju, opuštaju, pričaju o našim problemima.Tu možemo da sjedimo na sofi, i na policama, na naslonjačima, da ne čitamo novine, ne moramo neprestano da gledamo u računalo, ne tražimo šifru za wifi, mozemo jednostavno biti to što jesmo. Djevojčica je odmah zamolila oca da je slika sa njenim mačkom. Slika nje i mačka izgledala je kao da se slikala sa filmskom zvijezdom. Bile su tu i glamurozne mačke sa divnim haljinama, sa bisernim ogrlicama i predivnim šeširima.

Sada su shvatili da treba poći doma. Mami su rekli tek ponešto, ona je ionako jako umorna od gostiju, kuhanja i spremanja, a tek od svog posla i ispravaka kontrolnih radova-zaista preduga priča.

Kada je počelo da sviće čula se limuzina ispred zgrade. Malo tiho grebanje ispred vrata. U kuhinju je utračao Wili, kao i uvijek gladan. Njegovoj sreći nije bilo kraja kada je ugledao svoju zdjelicu punu svježe hrane. A poslije? Pa naravno čuvanje porodice Gurda i drijemanje. Snovi, neprocjenjivo vazni, snovi.

 

 

7 votes

Naziv: Sir Wilijam

Datum: April 13, 2016