Srce mlađeg brata je hrabro, ali kuca plahovito i uznemireno, kao što kuca srce preplašenog zeca. Kad ste blizu, možete ga i čuti. Zastanete li na tren, osjetit ćete nježnu brižnost, dok vam priča glasom djeteta.

Mlađi brat vam se uvijek plaši mraka, vjetrova, velikih kamiona i aviona te strašnih priča.

Mrak se prišulja iza njegovih leđa baš tad kad brat pođe spavati. Postaje sve gušći i snažniji, steže misao i ne da joj osmijeh za laku noć. A vjetrovi tek, uh, djeco, da vam i ne pričam. Kada zapuše sjeverac, mlađi brat osjeti zebnju i dolazak hladnih sivih oblaka punih ledene kiše. Njegovo dječačko srce brižno treperi dok zahuktali motori prolaze pored njega. Strašne priče ga uznemire pa ga nešto presiječe poput hladne sablje po stomaku.

Ali…hajdemo sad unatraške!

Mrak se plaši mlađeg brata, vjetrovi se plaše, kamioni i avioni, svi se oni plaše mog brata.

Mlađi brat ima jednu neobičnu, neispričanu, i neispjevanu lijepu, baš lijepu pjesmu. Pjesmu nad pjesmama. On kad tu pjesmu pjeva, mrak se pretvara u dan. U dan koji miluje svojim nježnim satima svilene svjetlosti. Vjetrovi donose radosti i otklanjaju tugu. Siju sjeme sretnog šivota na sve strane. Šibaju strah koji ustupa mjesto volji za igrom. Kamioni i avioni su samo igračke u rukama zaigrane djece.

I brat i mrak i vjetar i brat i kamioni i avioni i strašne priče, svi, svi se oni plaše jer brat ima jednu sestru da je čuva pjesmom za sva vremena.