Marelica i teglica

IZ DANA U DAN

Podučavati djecu, podsjećati ih, preusmjeravati ih, nije nimalo lagan posao. Ponekad sam se osjećala kao vila,  ponekad tako nemoćna, a ponekad neprocjenjivo sretna.

Iz dana u dan pisali smo nove uspješne priče o našim životima, našoj školi i učionici.

Prvo desert, pa u školu…

Ne zaboravite napisati zadaću!

Marelica i teglica

Nju nije trebao buditi alarm u rano jutro. Nju je budio gladni stomačić. Počeo bi rano da pjevuši i da joj ne da mira. Snovi bi se uplašili i nestajali, a misli o hrani bi joj neprestano šaptale da je vrijeme da ustane iz toplog kreveta.

I tako bi April ustajala zbog doručka svako jutro, čim prije samo da pronađe nešto zanimljivo sočno i slasno. Njena mama, teta Hana, mlada i neobična žena radila je mnogo, jako mnogo, ali novca nije imala toliko, koliko je vrijedno radila. April bi morala svako jutro da se snađe za bolji doručak. Nekad bi susjede donosile ponešto od njihove djece, nekad bi sama spremala okrajke starog hljeba u jajetu, ili bi mama ostavila veći dio svoje večere da April imala sutra, čim se probudi.

To jutro, uhh bilo je tako vedro, poput stakla, ispunjeno zrakom koji je nudio osmijehe i sreću. April je uzela u obližnjem marketu jedan đevrek doduse od jučer, odšetala u obližnji vrt, sjela u hlad ispod krošnje i taman da zagrize, kad ono marelica, sočna i zlatasta joj pade tačno u ruku. Neobično joj se obradova jer ona nije djevojčica koja bi sama ubrala marelicu s nečijeg drveta. Marelica je bila i mirisna, mekana i uz to ne i mala. Bila je poveća, onako, taman da donese osvježenje i radost njenom stamačiću. U povjerenju djeco, marelica je znala za brigu mame Hane za njenu kćer, te je sama odlučila da padne u ruku njene djevojčice. Taman da zagrize kad iz ruke joj marelicu uze jedan turista iz daleke zemlje, stavi je u svoja usta a djevojčici ostavi novčić na dlan. April pomalo zbunjena uze novčić ode do obližnje tržnice i kupi za zlatni sitni novčić dvije marelice. Ali odluči da marelice, pojede u svom domu.Taman jednu će ostaviti i za mamu. Čim je stigla do ulaza, pred njom se pojaviše dva pajaca, uzeše marelice, nasmiješiše se djevojčici i sretni odoše, a na dlan joj ostaviše više zlatnih sitnih novčića. E pa sad, April se zaista začudi. Još nikako da pojede svoju marelicu. I zaputi se u divan dućan sav u staklu prepun neobičnog voća i divnih korpica sa još divnijim mašnicama koje bi bile vezane sa strane da uljepšaju taj voćni buket svakojakih mirisa. Čim je ušla bez razmišljanja odluči da će za sve zlatne novčiće kupiti pletene korpice prepune marelica. I tako, i bi. Ali čim izađe iz dućana, dočekaše je neobični ljudi u redu koji joj dadoše novčić za marelicu.

Priči nema kraja. Kada god bi kupila jednu marelicu dobivala bi novčić više. I za novčić više bio bi i kupac više. Redali bi se događaji jedan za drugim a i sreća April i njene mame. Ubrzo imale su toliko marelica da su ih prodavale u marketu, na tržnici, u dućanima. Čak su imale i svoju fabriku u kojoj su pravile džemove od marelica i siple ga u male slatke teglice. Od silnog posla i velikog broja kupaca nisu imale nimalo slobodnog vremena. Nisu imale više ni sna. Čim bi zaspale sanjale su samo marelice i teglice. Sve je odzvanjalo u malim nježnim njihovim glavama i kamioni i motori i telefoni, te one odluče da se posavjetuju kod gospodina Psihologa. On ih divno dočeka i reče nakon dugog razmišljanja da moraju otići nekud daleko da se odmore od svega.

Za pravo čudo one ga i poslušaju. Spreme kofere i zapute se daleko, zaista daleko, u predivnu prirodu okruženu plavetnilom neba i mora. Konačno odahnuše…sad je priči kraj, mogu u miru da doručkuju. Ali čim su sjele u hlad ispod velike krošnje mirisnog drveta jedna breskvica April pade u ruku. Samo što je imala namjeru da je zagrize jedan neobični turista joj uze breskvicu i na dlan joj ostavi zlatni novčić.

Priča zaista nema kraj. Sve ispočetka…i opet novčići, džemići, teglice, police u marketima i fabrika prepuna slatkih breskvica.

Uvjerite se i sami. U koji god market uđete i kupite džem od marelice ili breskvice vidjećete u donjem uglu tiket sa sitno ispisanim slovima “Život nagrađuje dobre ljude!”

Iliustratorica: Merima Ibrišimović

Zdravi, razigrani domaći najpoznatiji medvjedići u bojama, od sada u Vašoj Bueno kutijici.

Poštovani roditelji pridružite se konceptu cjeloživotnog učenja za Vašeg milenijumca. Neformalno obrazovanje, radost istraživanja i učenja na interaktivnim radionicama u MIOS_u, su još jedna divna epizoda u sretnom odrastanju svakog djeteta. Sretno dijete-Zdravo dijete.

1 vote