Iris

IZ DANA U DAN

Podučavati djecu, podsjećati ih, preusmjeravati ih, nije nimalo lagan posao. Ponekad sam se osjećala kao vila,  ponekad tako nemoćna, a ponekad neprocjenjivo sretna.

Iz dana u dan pisali smo nove uspješne priče o našim životima, našoj školi i učionici.

Prvo desert, pa u školu…

Ne zaboravite napisati zadaću!

Iris

Iris je djevojčica u čijoj kosi stanuju šaptaci. Mali sitni vrijedni šaptaci.

To su inače mala posve malena svjetlucava bića. Šapću djeci samo kad treba. Brinu se za njih uvijek, naručito noću, dok spavaju. Njihov šapat priča djeci, najljepše snove. Oni nikada nisu u svađi; tihi su i složni.

Njihove moći su velike i sve više i više, rastu, ako dijete u toku dana nije plakalo, ako je pralo svoje zubiće, ako je nacrtalo najljepši crtež i ubralo mami divan cvijetić.

E baš ta malena bića, oni, baš oni, svakodnevno čuvaju Iris. Paze na njene lokne, dok skakuću kada i Iris, paze da se na zapetljaju u snu, dok spava. Isprave svaki uvojak, poravnaju ga na jastuku, i ujutro pomažu njenoj mami da sve to stavi u dvije nemirne kikice.

Šaptaci u kosi mirišu na mlijeko, oni podignu i šnalice i kikice dok Iris oblači jaknu za polazak u školu, nježno ih smjeste ispod kape mekanog Bijelog zeca. I tu čekaju.

Čekaju i razmišljaju kako maloj djevojčici da pomognu tokom dana. Jedan kaže onaj snažni najsnažniji koji sve podiže:

„Ja ću da je čuvam od vjetra“, drugi sa malim trbuščićem kaže:

“Ja ću joj šapnuti šta danas da kupi za užinu, zaboravit će da voli najviše kroasan sa okusom vanile“, treći:

„Niko ne mora da brine za njen osmijeh, četvrti:

„Ja ću joj šaptati najljepše mamine riječi da se ne plaši što je mama na poslu“, peti:

“Učinit ću da njena kosa blista poput kristala“, šesti:

“Šapćem joj koju svesku da otvori kada učiteljica kaže:

“Djeco pišemo Školski rad“, siguran sam da bez mene neće znati koja je to baš sveska. Sedmi najhrabriji rece:

“Hrabriću njeno malo srce da zna da je tata voli iako nije s njom.“

I Iris to zna. Zna ona da njen tata, nju uvijek gleda i da se sakrio u njenoj kosi kako bi zagrlio njene kikice i miris njenog djetinjstva.

I već smo u učionici a kapa mekanog Bijelog zeca u torbi.
Iris sluša tišinu. Sluša i čeka, šta će reći učiteljica, koju svesku mora da otvori. To bar za nju njie problem.
Je li tako djeco?

Iliustratorica: Merima Ibrišimović

Zdravi, razigrani domaći najpoznatiji medvjedići u bojama, od sada u Vašoj Bueno kutijici.

Poštovani roditelji pridružite se konceptu cjeloživotnog učenja za Vašeg milenijumca. Neformalno obrazovanje, radost istraživanja i učenja na interaktivnim radionicama u MIOS_u, su još jedna divna epizoda u sretnom odrastanju svakog djeteta. Sretno dijete-Zdravo dijete.

0 votes