info@esmavamprica.com +387 61 730 999

Skrivena djevojčica

April 13, 2016
No Comments

Skrivena djevojčica

Njene ruke vole price. Prstima prelazi preko papirnato svilenih likova, dlanovima popegla svaki poguzvani djelic krajeva.Cuva ih, pogledom da ne padnu u zaborav, da ne postanu ono „nista“, koje dok si mali bude „kobajagi“ a u stvari znaci „sve“. E njeno srce pamti i rukama ne da, da se zaborave sve te price.

Da, price iz kutije. Cudno? Ne, nije. Nimalo!

Mnogo vremana ona provodi s djecom. Ponekad u igri, ponekad u prici, ponekad kad stavi naocare na vrh nosa, sitnim rucicama pregleda sta su to djeca napisala, nacrtala ili zeljela reci, a nisu znala kako. Mnogo vremena ona provodi i sa odraslima. Ponekad mora da ih razumije, ponekad mora da predje preko necega sto nije tako lako, ponekad se s njima smije, ponekad ih grli, ponekad mora ici s njima na neka vazna mjesta.

Ali njene ruke silno zele da se vrate pricama. Pricama iz kutije.
Tamo su one uredno poslozene i cekaju. Cekaju da se kutija otvori, da vide njen sretni osmijeh, da ih ona polako pocne preslagati i prisjecati se.

Tri price sa debljih salveta, mogle su da se zamjene za jednu samo jednu tanku „Japansku“. Tada divni razgranati cvjetovi sa barsunasto tanane salvete progovore. Mozete ih cuti kako joj kazu, da znaju gdje se skrila princeza, u bijeloj svili. Isto tako Zvoncica prosipajuci zlatni prah kaze joj gdje je Petar Pan. Jos i sazna gdje je koje dijete proslavilo rodjendan. Pa s njima su bili Miki i Mini Maus, sa rozih mekanih salvetica, brisali su djecici rucice, cokoladne brkove, nosice preslikane sa slavljenickih torti koje su mame pravile. 

Ima i jedna posebna prica sa dvorca, iz neke nepoznate daleke zemlje. Na tom dvorcu ima puno lijepih odaja u koju ulaze samo princeze. Jednog se dana najmladja princeza setajuci, izgubila u dubokoj i opasnoj sumi. Prica sa salvete kaze da ju je pronasao i spasio jedan ljubicasti i dobrocudni Zmaj. Od tada princeza nikuda nije isla bez njega.

Postojale su i bijele ovcice koje su mirisale na vanilu. Cim salvetu dotaknete vanila zamirise, a ovcice pocnu da vas uspavljuju, jedna kaze:“Ja sam prva“ druga odmah izusti „Druga sam“ … i tako do nekog kraja… morate odmah da se spasite od sna koji brzo dolazi. A imaju i one salvetske price koje su prepune novogodisnjih ukrasa za bor.

E oni joj ne daju mira. Smjeskaju se, mole da ih slusa gdje su sve bili i na cijim borovima u cijim domovima, poturaju se sami da ih njena ruka dotakne i onda postaju jos sjajniji i veseliji spremni da ih odmah stavite i ukrasite blagdanske dane. Tu su i stari Irvasi po ko zna koji put spremni da je povedu u Finsku kod Djeda Mraza. I Snjesko Bijelic joj se hvali sa novim dugmicima i kapom. Doduse, kapa je svaki put nova. Eh tako je to sa loncima i poklopcima.

I tako svaku salvetsku pricu iz kutije cuvaju njene ruke. Paze da se sta ne promjeni. Pa sve je sklono promjenama. Ali price iz kutije moraju ostati iste. To je jako vazno, jer koliko traju i ne mijenjaju se, skrivene njih nekoliko stotina u kutiji, toliko je i skrivena djevojcica, pisac, u velikoj zeni.