info@esmavamprica.com +387 61 730 999

Sirup za dobrotu

April 13, 2016
No Comments

Sirup za dobrotu

Mama više nije znala šta da učini, kako bi je njena djeca, slušala. Bili su oni slatki, nježni, umiljati njeni sinovi, pa skoro i pristojini ali samo, samo na prvi pogled. Dok ne budete s njima više od pet minuta. Nakon te pete minute počinjala bi urnebesna galama. Više niste znali, da li bi bilo pateno da ostanete ili da idete. Svaki dječak je vukao na svoju stranu. Stariji Ernest, bi pitao i pitao bez prestanaka i za to vrijeme palio bi i gasio svjetlo u sobi, a mlađi dječak Damir bi tražio da mu puste crtani film na dvd-u, pa bi istog časa uzimao mamin telefon, koji je inače uvijek bio u rukama mame ili djece, da igra igricu. Naravno za to vrijeme bi u Ernestovim rukama već bio tatin telefon, i igra bi bila na trećem levelu, ali pitanja zašto, kad idemo, kad ćeš mi kupiti ne bi prestajala ni za tren.

Ernest je već posao i u školu, ali njegovi nemiri nisu se smanjivali. Ponekad bi bili još i veći. Trebalo je raditi domaće zadaće, pisati lektire, rješavati matematičke problemske priče, ali za njega su to sve bile još bolje prilike za urnebes. Kako tatu iznervirati, dok požuruje kraj zadaće. Kako mamu natjerati da mu kupi nove igračke koje mu ne trebaju ni za šta? Kako bratu dati znak da plače i da moraju van dok se čita Čitanka.

Ali mama je čvrsto odlučila: ”Potražiću savjet od učiteljice”.
Vec slijedećeg dana došla je u školu i učiteljici Hrabroslavici, sve ispričala.

Učiteljica je nježno saslušala, blago joj se osmijehnula i obećala da će razmisliti o svemu. Kad je mama otišla kući učiteljica je šetala po učionici i razmišljala, razmišljala i šetala i opet sve ispočetka dok joj nije sinula ideja šta da uradi kako bi urnebesna galama prestala i u kući i u učionici.

Pozvala je mamu i saopštila joj da će djeca proslaviti dolazak zime i prvog dječijeg snijega pa ako može da napravi jednu tortu koja bi izgledala kao Sniješko Bijelić. Da bude sva od slaga, slatka i bijela, da se topi od radosti, da Sniješko ima džemper novi sa m&m bonbonicama, da mu je na glavi lonac od čokolade. Nos naravno od mrkve, a metla od slanih štapića. Uz sve to, darivala joj je jednu staklenu predivnu bocu, jako malu ali kako kaže mama jako važnu. Gost u učionici može da bude i mlađi brat Damir.

S prvim snješkom koji je počeo padati mama je donijela tortu i slavlje je počelo. Ernest je odmah isprosipao sve šase sa sokovima, ispreturao sve papirne tanjuriće, zamijenio djeci viljuškice za kašikice i ko zna šta sve još nije uradio. Ah da, pocijepao je salvetice da bude zabavnije.

Ali gle čuda, braća čim su zagrizla prvo parče torte razbojnička surovost je kopnila, sve više i brže, a oni mekšali i topili se u suzama stideći se svojih nestašluka.

Pitate se zašto? Pa razlog je jednostavan. 
Učiteljica je napravila sirup dobrote od svih lekcija, od svih prava i odgovornosti, od ljubavi za djecu, od nekoliko grama nježnih zagrljaja, od samljevenih briga za odrastanjem, od nekoliko petica i nekoliko podijeljenih važnih uloga u školi.

Priznajte taj sastojak svi volimo, da imamo svoju ulogu.

Ernest i Damir su se toliko sjećali svega što su pokvarili da su smjesta željeli sve da poprave.

I tako dani su prolazili, a braća su bivala svakim danom sve bolji i bolji, a mama sve sretnija.