info@esmavamprica.com +387 61 730 999

Odluka Skupštine grada

April 10, 2016
No Comments

Odluka Skupštine grada

U gotovo svim gradovima svijeta, tamo gdje osvjetljava i grije svojom toplinom,  Sunce se očekuje sa nestrpljenjem. Tako je bilo i u Studengradu.

Jednog dana kada se Sunce pojavi svi zavikoše:“Ura“ „Ura“ „Sunce“, Svi su se radovali. Čistači gradskih parkova odahnuše od sreće, konačno neće morati čistiti park od hladnog snijega. Lutalica-spavač,  s drvene parkovske klupe umotan u novine poskoči od sreće kada osjeti topli zračak na svom licu. „Ura“ „Ura“ „Sunce“. Poštari sa torbama prepunih pisama, baciše kape u zrak: „Sunce“. I frizeri, i oni, izađoše ispred svojih dućana, nasmijani se radovaše toplim zracima. A tek prodavci novina, eh njihovoj sreći nije bilo kraja. Ptice sa grana i iz svojih toplih gnijezda zapjevaše Sunčanu pjesmu. Drugi glas pjevali su njihovi mališani, ponavljajući istu melodiju sa zakašnjenjem. I žuti leptirić odnekud sleti na rame male djevojčice koja je tek prohodala na terasi pod Suncem. Tetka je plela šal i kapu za Emu, ali čim osjeti Sunce na prozoru ustade da ga otvori dok joj bubamara sleti na nježnu ruku.

U gradu, svi su sadili cvijeće u baštama svojih malih lijepih kuća. I ispred, zgrada se isto čudo dešavalo. Svi su bili u poslu oko pretvaranja zelenih površina u šareni cvijetni tepih. Grad je ličio na prekrasan cvijetni muzej, sa divnom cvijetnom izložbom. I što je najvažniije, svi su bili radosni cijelo proljeće i nešto malo ljeta.

Ali ubrzo u grad dođoše sivi hladni oblaci i gradska tuga. Sve postade kao i prije. Hladno da ne može biti hladnije. Vrtno cvijeće ubrzo prekri opalo suho lišće, radost sa lica nestade, poj ptica utihnu i Studengrad poprimi svoj stari izgled. 

Gradska Skupština je izglasala novi zakon i od idućeg ljeta moći će uvoziti sa Ekvatora Sunčeve zrake po najpovoljnijoj akcijskoj cijeni.

Vijećnici grada, vozači kamiona, diplomate i svi važni ljudi bili su u toku spremanja na daleki put.  Građani su gajili nadu da će ideja uspjeti. Da će vrtovi slijedeće godine biti duže u cvijetnom izdanju.

Na Ekvatoru Sunčevih zraka je bilo u izobilju. U svim veličinama, doduše u najdužim najviše. Prodavali su se i u malim paketićima za jednokratnu upotrebu. Građani su ih kupili  jako puno, po jako, jako povoljim cijenama.

Kada je stiglo proljeće, straha od studeni i snijega više nije bilo. Cvijeća na sve strane. Zumbul i đurđevak svojim mirisom opijao je uličice i prolaznike. Opet je grad poprimio izgled velike cvijetne izložbe. Stanovnici su u centru grada napravili veliki park u kojem su bili samo suncokreti. Najljepši žuti sunckreti, njih puno, hiljade i hiljade da svojom sunčanom glavicom uljepšaju grad. I tako se dugo toplo ljeto nastanilo u Studengradu. I svima je bilo lijepo.

 Ali sad već je počelo da nedostaje vode. Kiše i oblaka ni odkuda, samo Sunce i toplina. Toliko cvijeće je trebalo zalijevati i ujutro u predveče. Stanovnici opet počeše da se brinu za svoj grad. Najmudriji vijećnik  predloži na Skupštini da naprave veliku vjetrenjaču.  Vjetrenjaču koja će pokretati zrak i praviti vjetar. Stanovnici sa oduševljenem prihvatiše prijedlog.

Sada ima uvijek vjetra koje donosi lijepe oblake sa blagom kišom a ima i Sunca. Vjetrenjača postade Vrtuljak za sve turiste koji su pili tople ili hladne napitke dok se vrtuljak okretao. Vrtuljak na kome su im svi gradovi zavidjeli.