info@esmavamprica.com +387 61 730 999

Mamin slobodan dan

April 14, 2016
No Comments

Mamin slobodan dan

Mama radi u knjižari. Ona piše i prodaje knjige za djecu i odrasle. Voli taj posao. Za srijedu su najavili  lijep i sunčan dan.  Kad mama uzme slobodan dan, za njih dvije, to je dan iz snova. I taj dan je baš, sunčana srijeda.

Ali neće one spavati dugo tog jutra, neće ići ni u market, ni u pekaru po vruće perece, a ni kod frizera. Odlučile su da idu na selo u staru vikendicu. Da, tamo će praviti slatko. Slatko od malina. Spremile su već oprane teglice sa opranim i ispeglanim krpicama koje se stavljaju na kraju, da uljepšaju cijeli dojam doručka ili večere. Spremile su sve što im treba po receptu, u divne nove pletene košare.

Maline te godine rodile su na grmovima kao nikad do tad. Zeleno granje bilo je ukrašeno crvenim plodovima sa svih strana. Milina je gledati u te jarko crvene sočne maline.

Čim su stigle mama je sa košarama krenula u obližnju šumicu da ih bere. Dan treba iskoristiti najbolje što mogu i umiju. Tako je sretna što će svojoj djevojčici napraviti slatko za palačinke, za zdrav doručak, moći će i nekoj prijateljici pokloniti jednu teglicu, tek toliko da se obraduje.

I tako mama je brala, Aylin je jela, mama je brala i stavljala u veliku šerpu u kojoj je kuhalo slatko od malina djevojčica je miješala velikom drvenom kašikom. Mama je brala maline, Aylin se igrala sa teglicama, mama je brala djevojčica je jela maline. Mama je brala i donosila maline, a Aylin je na vrh jezika probala slatko i dodavala još šećera.

I tako sve redom dok se mami nije zavrtjelo u glavi, a djevojčici zaglavila ruka u teglici. Sve su pokušale da skinu teglicu, zvali su i komšiluk. Starog zidara koji ima vikendicu sa desne strane od bunara, stolara odmah preko puta, jednog istoričara umjetnosti koji čim je ugledao teglicu konstatovao je iz kojeg je perioda, ministra finansija, ali niko nije znao kako skinuti teglicu s ruke male djevojčice. Naravno to je znala samo ona. Ali vješto se pravila nemoćna samo da bi bila avantura dana što zanimljivija. U toj cijeloj komšijskoj gužvi, mama se naglo okrenula i sva zbunjena oko teglice i ručice, oborila je stari drveni sto, koji je pao na staru peć i vrelo slatko. Sada je sve palo u vodu. Šerpa se prevrnula, slatko je curilo po zelenoj travi šireći opojni miris maline i vanile sa ukuhanim šećerom. Od težine i toplote zelena trava polegnu dok ne iscuri i posljednja kap delicije.

Njih dvije stadoše u čudu. Sad mama i tužna i uplašena poče  brzo razmišljati kako da oslobodi ručicu kćeri. Otrča brzo u kući da donese drveni čekić, ali Aylin uvijek spretna i okretna brzo skide teglicu s ruke, počeša se i opet je navuče, a mama čim stiže poče sama teglicu da odvrće i u cijeloj neobičnoj priči  okrećući skide je  sa njene male ručice, ali u tren teglica je sad bila zaglavljena na maminoj ruci.

Opet nevolja. Mama rukama sklopi oči i tako se još jače udari po licu. Aylin je sad bila tužna. Nije imala namjeru da cijela avantura ide u ovom pravcu. Ali mama kao i svaka druga mama uze košare u jednu ruku, i krenu opet u šumu po onih malo malina što je preostalo, da ubere, pa opet sve ponovo. Slatko od malina moraju donijeti doma, bar dvije teglice. Umornim i neveselim korakom krenu prema šumi.

Aylin spremna uvijek za novu epizodu avantura, pozva pjesmom svoje šumske drugare-ježeve. Oni u svojim novim cipelicama dotapkaše do ograde i upitaše je šta joj treba.  Djevojčica reče da dok ona naloži vatru, da oni donesu divlje maline sve koliko ih ima u velikoj šumi. Ježevi požuriše do grmuše sa malinama. Malo zatresoše a maline jarko crvene boje popadaše im pravo na bodlje.

Bolje košare nisu ni trebali. Čim su im bodlje bile puno požurili su do Aylin da ih poskida i počne kuhati slatko. I tako u nekoliko navrata, šerpa za slatko bila je puna. Miris se širio svuda, a i noć je već počela stizati. Slatko je vrilo na peći, a Aylin je spremala sto da mamu iznenadi sa večerom i ukuhanim slatkom od divljih malina. I ježići umorni od napornog popodneva krenuše svom slatkom domu.

Mama sa teglom na ruci i nekoliko malina u košari stiže u dvorište. U čudu je gledala i udisala opojan miris. Njena djevojčica je spremna uvijek sve da popravi. Suze radosti joj krenuše niz obraze. Aylin se zatrča u najslađi zagrljaj. Bile su toliko sretne uživajuži u svemu što su taj dan imale da probaju i upakuju u teglice. Čak i malinu s mirisom borovine, tajna koju je otkrio baš jedan ježić.

I da ne zaboravim kraj priče.

Dok je Aylin zasmijavala mamu neprimjetno joj je skinula teglicu sa ruke. Poželjela je onaj mekani svileni dodar maminih nježnih pristiju.